Radimo li pod pritiskom rokova bolje ili oni umanjuju našu produktivnost? Odgovor na pitanje otkrio je portal MojPosao u anketi sprovedenoj na više od 600 ispitanika. Većina ispitanika, njih 39 posto, radi bolje pod pritiskom rokova.
- Bolje se organizujem jer znam da nemam vremena, ističe jedan od ispitanika, a drugi priznaje: - Kada rokova nema ili su daleko ne da mi se prionuti na posao. Jedan ispitanik napominje da pod pritiskom radi bolje, ali - samo ako to nije trajni pritisak, dok jedna ispitanica ističe da joj pod pritiskom rokova mozak brže radi. - Složim prioritete. Kada pritisak prođe, 'otupim' kako bih se psihički odmorila«.
Nije stvar u novcu već u ljudima kojima raspolažete, načinu rukovođenja i razumevanju materije, jedna je od misli Stiva Džobsa objavljenih u knjizi citata „Ja, Stiv”
„Ne želim da budem najbogatiji leš na groblju… Želim da noću legnem u krevet sa svešću da smo toga dana nešto divno uradili. Do toga mi je stalo.” Ovo je samo jedan od oko 200 citata Stiva Džobsa, jednog od najuticajnijih i najkreativnijih ljudi u svetu informatike, objavljenih u knjizi „Ja, Stiv”.
Izjave suosnivača kompanije „Epl”, preminulog prošle godine, prikupljane iz različitih izvora, priredio je Džordž Bim, a na srpskom izdao „Alnari”. Osim citata, dat je i hronološki pregled najznačajnijih događaja iz njegovog profesionalnog života.
Završila sam Fakultet organizacionih nauka kao izuzetno dobar student i danas radim u državnoj firmi, u administraciji, za platu od oko 30.000 dinara. Srećna sam jer plata stiže redovno, ali ponekad se pitam da li je trebalo roditelji toliko da ulažu u sestrino i moje školovanje. Muž, koji kod privatnika radi kao automehaničar, zaradi oko 80.000 dinara. Da nije njega ne bismo preživeli, priča za "Novosti" Zorica Reljić iz Krnjače.
Ne misli ona da je posao njenog muža lak. Kaže, za razliku od nje, on nema ni vikend, a često ni fiksno radno vreme. Ali, kad sabere sve noći koje je provela učeći za ispite, misli da su vrednosti u Srbiji prilično pomerene. Naravno, na gore.
Prosjačenje je u svim većim gradovima uzelo maha, ali nijedno mesto u Srbiji do sada nije imalo „nevidljivog“ prosjaka.
Prosjačenje je u svim većim gradovima uzelo maha, ali nijedno mesto u Srbiji do sada nije imalo „nevidljivog“ prosjaka. U samom centru Subotice, nasred Korzoa, pored para pohabanih cipela, stajala je u ponedeljak kapa za milostinju.
Ne postoji jedinstven suvenir koji bi simbolikom i izgledom, svakoga u svetu, u prvom trenutku kada ga pogleda, podsetio na Srbiju.
U okviru izložbe “Suveniri Srbije” koja će u Grockoj trajati do 17. septembra na jednom mestu će se izložiti najreprezentativniji suveniri kojima turističke organizacije gradova i opština Srbije predstavljaju svoje područje.Na taj način će posetioci i stručna javnost dobiti uvid o načinu i vrednostima predstavljanja turističke ponude. Biće organizovana i tribina koja će pokušati da odgovori na pitanje - kako doći do suvenira koji bi svojim izgledom i simbolikom mogao da predstavi Srbiju.
Nekoliko članova Beogradske filharmonije odsviralo kratku kompoziciju na sred ulice ispred prepunog kafica. Po završetku razapeli transparent: "Hvala što ne dolazite"
Članovi duvačkog kvinteta Beogradske filharmonije su, vođeni idejom da ako neće breg Muhamedu, onda će Muhamed bregu, rešili da „istupe“ iz svoje i dvorane Kolarca, i kroče pravo u - „Silikonsku dolinu“. Propisno „uparađeni“, ali ne baš za Ulicu Strahinića bana već za koncertni podijum, ovi momci su u ponedeljak hrabro stali nasred raskrsnice i uradili ono što najbolje umeju - zasvirali.